"Autor je dramu koncipirao po principu smjenjivanja sadašnjosti i prošlosti u 15 scena, koristeći se „flešbekovima“, a u podlozi je, ustvari, igra tame i svjetlosti. Košević je to gotovo maestralno postavio. Radnja teče kao rijeka: izvor, tok pa utok, onda se, kao plivanje uzvodno vraća od utoka ka izvoru, a i nizvodno i uzvodno nailazeći na sprudove koji su i otoci spasa, ali i smrtne zamke. Tekst je, bez ikakve dvojbe, višeznačno dobar, a iznad svega koristan kao svojevrstan dokument o međuljudskim odnosima i suodnosima, poštenju i nepoštenju, pojavnosti i mimikriji. Stil, izričaj, ritam, dinamika i konzistentnost su korektni, međusobno podupirući, intrigantni, a istovremeno umirujući. Tekst nije ni jednolinijski niti pravolinijski. Obiluje svojevrsnim kaskadama, izletima i vraćanjima, kao vrtuljak, cjelina sa zasebnostima, a sve je povezano i niti jedan djelić se ne gubi u nekoj zagubljenoj niši ili naprosto u autorovom pretincu zaborava. Ne, ništa se ne gubi, sve tvori jednu konzistentnu cjelinu. Priča (drama) „Kristinin zavjet“ je pregnantan govor o dobru i zlu, istini i laži, plemenitosti i zločinstvu, humanosti i licemjerju, moralu i nemoralu, čovjekoljublju i nečovještvu, ljudskosti i zvjerinjaku, širini i skučenosti, umnosti i neumlju, smjernosti i bahatosti, benevolentnosti i grabežljivosti, zlodusima i dobrim dušama. Unutar tih odrednica i međaša, autor neštedimice vivisekcijski analizira i propituje ponašanja i onih dobrih i onih loših na globalnom i na lokalnom nivou, a ta dva nivoa su u savremeno doba gotovo jedno – sve lokalno se odražava na globalno, kao i globalno na lokalno." (Izvod iz recenzije: Mirsad D. Abazović, profesor emeritus)