(…) Kritika je ovu knjigu odredila kao roman „toka svijesti“ i tako mu odmah nametnula autenticnost, ne zato sto je ova knjizevna tehnika po sebi velicanstvena, vec zato sto se u bosanskohercegovackoj knjizevnosti ne pojavljuje cesto, narocito ne u knjizevnosti kojoj je rat tematska okosnica. Upravo zbog spomenutih razloga, isticem vaznost ponovnog objavljivanja ove knjige koja bi morala zauzimati znacajno mjesto u klasifikaciji recentne bh. knjizevnosti, narocito na jezicko-stilskom planu. Roman je nuzno posmatrati izvan uskih okvira poznate teme, i prici mu iz sire perspektive – razumijevanja neuskladenih recenicnih nizova, dakle posjedovanja svijesti o postupku kako bismo bolje razumjeli nacine na koje Sijaric ispisuje svoju istorijsku (meta)fikciju. (…) Ivana Golijanin o romanu “Jos jedna pjesma o ljubavi i ratu”