Rukopis „Vodom ne sumnjas u sebe“ autora Milana Matovica visestruko je zanimljivo pripovjedno ostvarenje u domacoj recentnoj knjizevnosti, koje plijeni kako svojom stilskom autenticnoscu tako i unutrasnjom atmosferom samih prica. Matoviceve price koherentne su, jezicki domisljate, motivski svjeze i sa neocekivanim obratima, koji u cas promijene cijelu dinamiku price, te otvaraju pred citaocem jedan autonomno razvijeni umjetnicki mikrosvijet. Ono sto posebno jeste dojmljivo u ovim pricama odnosi se na inovativnost i odlucnost autora da se u prostoru same sintakse traze najbolja rjesenja za pripovijedni iskaz. Tu se ne podlijeze ni trendovima vremena, ni vec ishabanim opstim mjestima koja su cesto prisutna u domacoj knjizevnoj produkciji. Usprot tome autor rukopisa „Vodom ne sumnjas u sebe“ svoje junake vodi u neprestanu akciju, iz dogadaja i dijaloga proizilaze odluke i tokovi same radnje, a razrjesenja dolaze cesto borhesovski nepredvidivo, tamo gdje im logikom neumitnosti otkuca sat pripovjedacke ponoci. Kao takve, price Milana Matovica na prvu ostavljaju na citaoca utisak jednostavnosti, ali su podesene tako da u svom duplom dnu kriju istinski kompleksnu mrezu postupaka oblikovanja narativa. Iz toga proizilazi jedna istinski oneobicena dinamika i razvoj samih prica, koje nas kao kroz neku sadasnju Alisinu vrtoglavu rupu vode u sve pore jedne mucne, ali i magicne egzistencije. Djordje Krajisnik