Aleksandr Konstantinovich Glazunov (1865–1936) — odin iz jarchajshikh predstavitelej tak nazyvaemogo "serebrjanogo veka" russkoj kultury. V ego obshirnom i mnogoobraznom tvorchestve znachitelnoe mesto zanimajut fortepiannye sochinenija, kotorye predstavleny kak v monumentalnykh zhanrakh (kontserty, sonaty, fantazii, variatsii), tak i v miniatjurakh. Ego fortepiannyj stil sformirovalsja pod vlijaniem Balakireva, Borodina i Lista. Khotja Glazunov ne byl pianistom-virtuozom, on prekrasno znal vozmozhnosti instrumenta i pisal dlja nego effektno i blagodarno. Glazunov velikolepno vladel polifoniej, i posle Sergeja Ivanovicha Taneeva v etoj oblasti emu ne bylo ravnykh, v chem ubezhdajut ego fortepiannye preljudii i fugi.
Preljudija i fuga (dvojnaja) re minor, Op. 62 zakonchena 7 ijulja 1899 goda i posvjaschena Avgustu Rudolfovichu Bernardu (1852–1908), professoru (a s 1898 po 1905 god — direktoru) Peterburgskoj konservatorii.
Obedinennye v Op. 101 chetyre preljudii i fugi byli sozdany v 1918—1923 gody: preljudija lja minor zakonchena 13 marta 1923 goda, fuga lja minor — 7 ijunja 1918 goda; preljudija do-diez minor zakonchena 14 aprelja 1923 goda, fuga do-diez minor — 22 ijulja 1918 goda; preljudija do minor zakonchena 25 marta 1923 goda, fuga do minor — 19 oktjabrja 1918 goda; preljudija do major zakonchena 9 aprelja 1923 goda, fuga do major — 26 ijunja 1919 goda.
Preljudija i fuga mi minor zakonchena 31 ijulja 1926 goda v Gatchine i posvjaschena professoru Peterburgskoj konservatorii, pianistu i kompozitoru Leonidu Vladimirovichu Nikolaevu (1878–1942). Verojatno, pochuvstvovav bolshie potentsialnye vozmozhnosti svoego proizvedenija, v 1929 godu Glazunov sdelal ego organnuju versiju.
Soderzhanie: PRELJUDIJa I FUGA, op. 62; PRELJUDIJa I FUGA, op.101, No. 2; PRELJUDIJa I FUGA, op.101, No. 3; PRELJUDIJa I FUGA